| 1 min

Plastika: uspon i pad

Plastika se sada smatra nužnim zlom: ne želimo s njom živjeti, ali ne možemo živjeti ni bez nje. Barem ne još. Ekološki smo svjesniji no ikad pa očajnički pokušavamo smanjiti upotrebu plastike. Putne šalice za kavu umjesto plastičnih šalica za jednokratnu upotrebu, višekratna boca za vodu umjesto plastične boce za vodu, vrećice za višekratnu upotrebu, papirnate slamke, pa čak i četkice za zube od bambusa - sve su to proizvodi čija upotreba u posljednje vrijeme raste.

ožujka 19, 2020

Uspon plastike

 

Plastika je skupni naziv za materijal pod nazivom polimer, što zapravo znači 'sadrži mnoge dijelove’, te se sastoji od dugih lanaca molekula. Ti se polimeri pojavljuju prirodno, u obliku celuloze ili nafte i drugih fosilnih goriva, te sintetski. Izum sintetičkih polimera revolucionirao je svijet. Oni su nam omogućili da napravimo izdržljiviju, laganiju i fleksibilniju plastiku te na taj način proširujemo njezinu potencijalnu upotrebu.

Drugi svjetski rat uzrokovao je procvat plastične industrije nudeći zamjenski materijal za druge oskudne resurse. Proizvodnja plastike samo u Sjedinjenim Državama naglo je porasla za 300%. Ne tako davno, plastiku smo smatrali čudesnim izumom koji će služiti kao zamjena za bilo koju stvar jer je ekonomična, a njezine su nam se namjene činile neograničene.

“Mogućnosti plastike dale su nekim promatračima gotovo utopijsku viziju budućnosti s obilnim materijalnim bogatstvom [...].”

Citat: Sciencehistory.org 

Pad plastike

 

Ako je plastika bila, a neki će tvrditi da i dalje jest, tako izvanredan proizvod, zašto se čini da je njezinoj vladavini došao kraj? Uspjeh plastike također bi najavio njezinu propast jer je plastika namjenjena za jednokratnu upotrebu, a također je dizajnirana da traje vječno. Nadolazeća plima plastičnog zagađenja prvi je puta primijećena u oceanima, nakon što su ljudi postali svjesniji problema zaštite okoliša, 1960-ih godina. Kako su se svijest i zabrinutost zbog zagađenja okoliša raširili tijekom 1970-ih i 1980-ih, promatrače plastike počeli su mučiti problemi.

Osim toga, čini se da plastika nije toliko bezopasna kao što se prethodno mislilo. Aditivi i određene kemikalije koje su plastiku učinile tako izdržljivom, laganom ili fleksibilnom potencijalno predstavljaju opasnost za ljudsko zdravlje. Nije bilo saznanja o tome kako kemikalije mogu negativno utjecati na našu hranu i vodu ili što će izloženost te nastavak akumulacije u našem tijelu generirati. Povrh svega toga, plastika se postupno povezivala s jeftinim, zamjenjivim i lažnim proizvodima.

Ugled plastike još je više pao nakon tzv. „Plavog efekta planete“  (“Blue Planet effect”). Znanstvenici i stručnjaci tvrde kako je pitanje plastike poznato već duže vrijeme, no široj javnosti nije bilo poznato koliko plastike ima u oceanima, niti koliki je njezin utjecaj na morski svijet. 

Premijerno prikazana 2001. godine, BBC-jeva dokumentarna serija Blue Planet otkrila je zabrinjavajuću stvarnost zagađenja naših oceana plastikom, te prvi puta postavila to pitanje u javnosti. Nakon toga lopta se počela kotrljati. Blue Planet II, također BBC-jev dokumentarac, emitiran 2018. godine., bio je veliki hit i katalizator u osvješćivanju javnosti o zagađenju našeg okoliša.


Untitled

Slika podvodnog fotografa, Justina Hofmana, koji je uslikao morskog konjica prilijepljenog za odbačeni plastični štapić za uho, promijenila je percepciju našeg svijeta o plastici. Ljudi diljem svijeta bili su pogođeni slikama koje su pokazivale štetan utjecaj svakodnevnih proizvoda za kućanstvo na okoliš i morski svijet.

“Znanstvenici su problema plastike svjesni već duže vrijeme, no tek je nedavno javnost postala svjesnija negativnog utjecaja plastike te kako mogu promijeniti svoje ponašanje da bi potaknuli pozitivne promjene u industriji.”

Citat: Lydia Butler, DS Smith, stručnjak za održivost i projekte sa kupcima

Vrijeme je za promjenu: nema više plastike?

 

Plastika je izvorno uvedena kao mjerilo praktičnosti, pitanje da li se ona može reciklirati ranije nije bio pravi problem. Uz sve veću svijest javnosti o razornom utjecaju plastike, industrija plastike počela je nuditi recikliranje kao rješenje u 1980-ima. Danas se reciklira svega 9% plastike koja je ikad proizvedena, 12% se spaljuje, a oko 79% završi na odlagalištima ili u našim oceanima. Ako ne učinimo ništa, do 2050. godine u oceanima bi moglo biti više plastike nego ribe, kako predviđaju neki znanstvenici. Zašto se u tehnološki naprednom dobu samovozećih automobila i potencijalnog svemirskog turizma ne reciklira više plastike?

“Svijet je sada na prekretnici. Tisućljećima su ciklusi proizvodnje i potrošnje bili kružni, u skladu sa protocima svojstvenim prirodi “otpad je jednak unosu”. 

Citat: Tom Szaky, Izvršni direktor, Terracycle

Da je recikliranje jednostavno, svi bi to činili. Naš trenutni sustav proizvodnje-upotrebe-recikliranja pokazuje kako to baš nije jednostavno. Prvo, zbog toga što plastika dolazi u mnogo različitih oblika i veličina, ovisno o njezinoj namjeni. Ova je korist plastike ujedno bila i njena najveća mana jer je za našu trenutnu tehnologiju još uvijek previše teško razlikovati različite vrste plastičnih materijala i razdvojiti ih jedan od drugog. 

Drugo, recikliranje zahtijeva ogromne dodatne napore i velika ulaganja. Ekonomičnije je proizvoditi novu plastiku korištenjem izvornih materijala, nego koristiti rabljenu ili recikliranu plastiku. Vlade diljem svijeta pišu zakone kako bi ohrabrile kompanije da koriste recikliranu plastiku.

Konačno, a možda i najbitnije, plastika je postala nezamjenjiva u našim modernim, brzim životima. Plastika je svuda oko nas i svi imamo koristi od nje. Kako ju koristimo u različite svrhe, tako ju i sve više proizvodimo. Ipak, s ogromnih 8 milijuna tona plastike koja svake godine ulazi u oceane, moramo preispitati našu trenutnu ekonomiju plastike. Da li smo doista spremni odustati od svog luksuznog načina života?

Moć potrošačima

 

Plastika je svakodnevna priča - svaki brend, svaka zemlja ju koriste. Objave #IsThisYours (Da li je ovo tvoje) preplavile su Instagram i Twitter , pokušavajući osramotiti tvrtke zbog jednokratne upotrebe plastične ambalaže.

#isthisyours image from Instagram account

Slika:#isthisyours na Instagramu 

Društveni mediji omogućili su potrošačima, danas više nego ikad, da javno dovedu u pitanje određene podatke, osporavaju postojeće politike i osjećaju se više uključenima u rasprave.  Zbog toga tvrtke daju razna obećanja. Uz klimatske promjene, možda je prvi put da svjedočimo o tome kako potrošači imaju veću razinu moći nad onim što tvrtke odlučuju. 

“Ljudi ne brinu o okolišu više nego prije, samo su sada postali svjesniji problema njegovog zagađenja.”

Prilagođavanje postojećeg zakonodavstva i politika dugoročno su korisne za sve strane.

Neke bi tvrtke preko noći mogle u potpunosti zamijeniti  plastiku sa kartonom, ukoliko će to biti potrebno. Međutim, potrošači ne bi primijetili neku razliku ako bi se to doista i dogodilo. Kao rezultat toga, mnogi brendovi ne poduzimaju ništa. Promjene čine uglavnom brandovi koji imaju veću vidljivost na tržištu. Ostale kompanije ne mijenjaju ambalažu jer bi u ovom trenutku to za njih bilo preskupo, a i postoje neki proizvodi koje ljudi neće prestati kupovati, bez obzira na plastiku koja se koristi. Zapravo, jedan od glavnih čimbenika zašto kompanije oklijevaju zabraniti ili smanjiti plastičnu ambalažu je zaista trošak. Vlada bi trebala potaknuti tržište da se više reciklira. Nekoliko država, članica EU, razmišlja o uvođenju takozvanih moduliranih naknada za recikliranje plastične ambalaže, što bi trebalo navesti brendove da ulažu više u prave tehnologije i odaberu pravu vrstu materijala.


“Čisti oceani mogu podržati zdrave ljude i zdrave profite; ako im to dopustimo [...]. To znači da pomoću zakonodavstva, inovacija i izbora potrošača možemo zamijeniti potražnju za plastikom sa boljim alternativama.”


Citat: Erik Solheim, Izvršni direktor, UN Zaštita okoliša

Poduzimaju se i druge inicijative. Europa sada zabranjuje i ograničava određene plastične proizvode za jednokratnu upotrebu , koji zajedno čine 70% svih predmeta iz morskog otpada.  Kineska zabrana uvoza plastičnog otpada 2018. godine potaknula je da se nađu odživija rješenja za plastični otpad.  


“Sustavi za recikliranje nikada neće moći pratiti proizvodnju plastike. Jedino rješenje da se smanji zagađenje plastikom jest da se smanji proizvodnja plastike.”


Citat: Kate Lin, viši aktivist, Greenpeace East Asia

Pomak u ambalažnoj industriji?

 

Industrija plastične ambalaže značajno se promijenila, te se još uvijek značajno mijenja. Ipak, veća je transparentnost ključna. Recikliranje je jedna od mogućnosti. Ponekad je, međutim, energetski intenzivnije reciklirati određene vrste plastike i nije sigurno da li je za okoliš bolje ih reciklirati ili ne zbog veće stope emisija ugljika povezanih sa njihovim prijevozom do mjesta recikliranja.

Veliki brendovi i trgovci počinju shvaćati: rješenje za održivu i inovativnu budućnost bilo bi puno različitih inicijativa u kombinaciji – kao na primjer uvođenje inovativnih ambalažnih rješenja koja se mogu višekratno upotrijebiti, reciklirati ili kompostirati, te razvijanje novih kružnih modela u kojima ambalaža za višekratnu uporabu zamjenjuje ambalažu za jednokratnu uporabu, samo su neke od mogućnosti. 

cardboard recycling

Industrija ambalaže treba birati pametnija ambalažna rješenja, gdje karton može imati ogromnu ulogu.

Opet, ne postoji jedno jednostavno rješenje koje će zaustaviti plastiku da onečišćuje naše oceane. Da li je karton revolucionarno rješenje ili ne, možete pročitati u našem sljedećem članku